''Bitno je da me ne ostavlja ravnodušnom'', to je oduvek bio moj odgovor
na pitanje šta slušam. Nekada bih pokušala u odgovor da upakujem da
volim gitaru, klavir.... Onda se u nabrajanju zaustavim jer shvatam da
volim svaki instrument na svoj način - od harfe do orgulja, bitno je da
iza njega stoji dusa koja pretače osecaje u zvuk, bilo da je
adrenalinski nalet u pitanju ili bol, bitno je da duša isplivava.
Skoro sam upoznala jednu devojku u kasnim dvadesetim, drug je u
razgovoru ubacio "I Nataša voli "Dimmu Borgir" Odgovorila je "ja ne
slušam to vise, ja sam sada gothic" A, ja... na ivici plača i smeha u
isto vreme. Do juče obožavani, danas odbačeni zbog neuklapanja u
identitet.
"Ne možeš ti biti metalac, ti si plava" je bila opaska moje drugarice u
šali, na činjenicu da volim metal. Šala ili ne, toliko istine je u tome.
Ne logike, već generalnog stava. To mi nikada nije bilo jasno, osim
kada je pubertet u pitanju. Zbog čega se ljudi vezuju isključivo za
jednu vrstu muzike i naglašavaju je fizičkim izgledom. U većini
slučajeva ne prelaze tu granicu. Grade svoj kompletni identitet na vrsti
muzike, na identičan način kao sto drugi grade svoj identitet na
nacionalnoj pripadnosti pa postaju veliki ovi ili oni.. jer drugog
identiteta nemaju u čoporu, bez toga su niko i ništa. A ukoliko se
opredele za određen identitet, ne sme biti odsupanja u mišljenju, ne daj
Bože razmišljanja van kutije.
Oduvek iziritirana gore navedenim, nekako sam i ja postala "kontraš",
preispitujem sve. Gde god sam osetila fanatizam i nedostatak logike i
svesti da postoji i druga perspektiva posmatranja. Ni u jednoj vrsti
dominirajućih identiteta u društvu, nisam pronašla logiku. Sve mi je
nekako fejk.... Režim kada neko pokuša i mene da etiketira na bilo koji
način. Ne želim niti jednu vrstu etikete, obeležja, grupisanja.
Najgore mi je ono "srpkinja, dakle pravoslavac". Zbog čega? Prvo - nisam
religiozna. Drugo - vera dolazi iznutra, ne nameće se. Valjda je
normalno da nakon istraživanja različitih filosofija, nađeš negde sebe.
A, možda i nije.. jer je danas to "pravoslavac" postalo nacionalno
obeležje. Više je okrenuto srpskoj tradiciji nego duhovnom rastu. Da je
svaki pravoslavac hrišćanin pročitao Bibliju, imao bi kritički osvrt na
duhovno stanje crkvenih starešina u Srbiji, jer se hrišćanstvo zasniva
na životu Hrista, kao primeru kako hrišćanin treba živeti.
Lemnizi. Zanimljiv osvrt na čoveka.
Što bi rekao čika doca A.D. Pastore "Za čoveka - leminga, logika koja
stoji iza neke misli nije toliko bitna koliko je bitan autoritet ili
popularnost onoga koji je iznosi"
Posted to Generalna
08/24/2014
Edit
Ljudi su čudni. Svi misle da je njihovo mišljenje toliko bitno, da
moraju da ga iznesu po svaku cenu - bilo da će to isto mišljenje
pokvariti nekome dan, stvoriti ogroman kompleks, narušiti mir. Tim istim
mišljenjem šamaraju ljude, iako nisu bili ni zainteresovani da ga čuju.
Ne shvataju da je nepristojno.
Primer jednog od tih
mišljenja je: "Znaš, ja mislim da bi trebalo da imate dete, vreme vam
je." Tu vrstu mišljenja iznose na različite načine: "Bolje je da šetaš
dete, nego psa", "Hoće li nešto da zakmeči uskoro?"
Idu do te granice nepristojnosti da pitaju "A, zašto vi nemate dete?"
Nepristojno
je, ljudi! Evo, zašto...Zamislite bračni par koji je godinama u braku i
užasno pati zbog toga što nema dete. Zamislite kako se osecaju kada ih
dežurni stručnjaci svakodnevno diraju u tu ranu.
Moje
najbliže prijateljice su samostalne uspešne devojke, koje udaju ne vide
kao prioritet u životu. Jednostavno žive i uživaju u životu.
Pretpostavljate da su i one na meti dežurnih eksperata, koji ih gadjaju
sa konstatacijama da im je vreme i pitanjima kada će da se udaju. Da li
je većina ljudi u ovoj zemlji zaista toliko tupava, glupa i
nepristojna?!
Sada sam se setila još jednog nebuloznog pitanja ove vrste stručnjaka, van konteksta je potpuno, a glasi: "Gde držiš psa?"
U
poslednje vreme se zabavljam govoreći:"Na vitrini." Naravno stručno
mišljenje istih je da je psu mesto u dvoristu, gde će provesti čitav
život na lancu, bez ljubavi, glumeći alarm.
Da se
vratim na temu... Poslednjih par dana stručnjaci me presrecu i
razgoračenih očiju mi govore " Bože, kako si smršala, nije ti to dobro!"
U početku sam govorila "Zašto? Osećam se super!", od danas cu da
zahtevam da mi obrazlože njihovo misljenje, detaljno. Ja kada bih
debeloj osobi na ulici prišla na isti način, imala bih argument za moju
tvrdnju. Dežurni stručnjaci ga nikada nemaju. Baš ću da se zabavljam,
sada ih jedva čekam. Da se razumemo, nemam kompleks, osećam se super,
hranim se zdravo. Samo sam iziritirana nepristojnošću.
Zbog
čega je nepristojno hodati okolo, presretati poznanike sa rečenicom:
"Bože kako si debela, nije ti to dobro!", a spopadati mršave na ulici na
isti nacin, u istom kontekstu - nije nepristojno?
Bila
sam u neverovatnoj situaciji kada su mi stručnjaci, kada su saznali da
nisam religiozna, govorili: "Treba da slaviš slavu, nije dobro da ne
slaviš." Naravno, uvek pitam "Zbog čega?" Odgovora se i ne secam jer se
uvek nekako svede na "Pa, treba..."
Možda grešim, ipak
sam tek oči otvorila, pričam svašta...nešto...eto... Možda drugi, ipak,
bolje znaju kako treba da živim ovih par decenija života, što imam na
raspolaganju, da bih bila srećna... možda je njihovo mišljenje, ipak,
jako bitno.
..."Ipak" čudna neka reč, onako kada se "zabuljiš" u nju.
Posted to Generalna
08/24/2014
Edit
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.
Posted to Generalna
08/22/2014
Edit